U utorak 3o.travnja u selu Bapskoj djeca i mladi KUD-a ŠOKICA, uvijek na taj dan oživljavaju stari običaj Drvce zeleno, s kojim se proslavlja radost proljeću, cvijeću i zelenilu. Toga dana se obilježava i dan pogibije bana Petra Zrinskog i Frana Krsta Frankapana u Bečkom Novom mestu te ovim starim običajem daje se nova nada i vjera u bolje sutra.
Kako se odvija ovaj običaj?
Djeca i mladi uzmu košarice od kuće, naberu u njih cvijeća, a naročito jorgovana, te uzmu tamburice ili tamburu samicu te uz pjesmu idu seoskim "šorovima" i to od kuće do kuće pjevajući:"...Drvce zeleno, jajce šareno, Boga molilo da kiša pada, da trava raste, da paun pase. Oj, svinjarko Marko, pogubio svinje, otac ga kara, čizme mu para. Pred kućom grana od jorgovana."
Ukoliko ima nekoga od domaćina u kući, oni izlaze van i darivaju djecu sa jabukama, orasima ,jajima, a danas sve više sa bombonama, čokoladama i novcem. U posljednje vrijeme je uobičajeno da djeca i mladi oživljavajući ovaj običaj, skupe nešto novca za sutrašnju proslavu 1.svibnja na pašnjacima i u prirodi.
Djeca darove stavljaju u košarice, zakite kapiju te kuće sa jorgovanom, još nešto odpjevaju i kreću dalje drugoj kući.
Ukoliko se nitko ne pojavljuje vani kod kapije kada djeca pjevaju, kod neke kuće u selu, tada djeca pjevaju: "Ova kuća lipova, u njoj nema nikoga , samo malo pepela i to dedi večera". Što znači da su povrijeđeni što im se nitko nije javio iz te kuće.
Običaj završava kada pred kraj dana djeca završe sa obilaskom sela i u nekoj od roditeljskih kuća ispeku sva jaja i pojedu, no danas djeca obično ta jaja prodaju i novac upotrebe za proslavu 1.svibnja, Praznika rada.
U noći između 30.travnja i 1.svibnja "Sade se majevi", točnije visoko, tanko stabalce bez korijenja, koje među grančicama ima boce i šarene "pantlike" i to ispred kuća počasnih seljana, a sade ga seoski momci, koji ga zadnje nedjelje u svibnju-popodne i vade, no uz pjesmu i ples te tamburaše i kolače-javno, a ne tajno u noći, kako je to kada se "sade majevi", postavljaju u zemlju, ispred nečije kuće.